Summit Europske unije i Kine: između Lavova i Krakova (Summit of the European Union and China: Between Lviv and Kraków; Originally published by “Jutarnji list” in April 2022)

Prema čuvenom vicu citiranom u Freuda, dvoje poljskih Židova se sretnu na nekom kolodvoru tadašnje austro-ugarske Galicije. Prvi priupita drugog kuda se uputio, nakon što ovaj kaže u Krakov, prvi uzvrati: „Zašto mi lažeš da ideš u Krakov, kako bi pomislio da ideš u Lavov, a ustvari ideš u Krakov.“ Ovu situaciju koju često srećemo u psihoanalitičkim tekstovima možemo primijeniti i u međunarodnim odnosima kod pretpostavljenog nepovjerenja u uvjetima suženog izbora percepcije; točnije, situacije u kojoj jedan međunarodni akter pokušava temeljno nepovjerenje učiniti operabilnim načelom djelovanja svjesnim sužavanjem mogućnosti za povjerenje prema drugom akteru. Pri tom, kognitivna zabluda nije samo svođenje izbora na alternativu (ili Lavov ili Krakov) i primjena uvrnute ili zavjereničke logike (Lavov mora biti Krakov), već formiranje obostranosti temeljnog nepovjerenja u kojem Krakov nikada ne može jednostavno biti ili Krakov ili Lavov, niti se iskaz drugog Židova može uzeti zdravo za gotovo.

Odnosi Europske unije i Kine su krenuli ovom galicijskom stranputicom nakon eskalacije sukoba u Ukrajini, kako se čini, puno izvjesnije nego odnosi Europske unije i Rusije. U kriznim uvjetima suženog izbora percepcije i nepovjerenjem kao glavnim načelom, ovo međusobno povjerenje u logiku temeljnog nepovjerenja, iako luksuz koji još uvijek nedostaje u rusko-europskim odnosima, novostečeni je teret koji su Brisel i Peking imali prilike „primiti na znanje“ na međusobnom summitu održanom 1. travnja, a koji će se tek trebati adresirati u narednom razdoblju.

Ono što je u posljednjih mjesec dana razvidno u europskim medijima i što povremeno iskrsava kao službeni stav s pozicija članova Europskog parlamenta, lidera nacionalnih vlada zemalja članica Europske unije je svjesno sužavanje percepcije po kojoj je Kini „dozvoljeno“ stajati po strani. Kinesko principijelno rukovođenje politikom prema Rusiji kao „odbijanje miješanja treće strane u bilateralne odnose (Kine i Rusije) i izbjegavanje utjecaja bilateralnih odnosa na treće strane“ je dovedeno u pitanje preko moralnog, humanitarnog ili normativnog načela „nemogućnosti (nesvrstanosti) trećega“ (ili Lavov ili Krakov). U takvoj logici, rusko-kineska suradnja temeljena na sporazumu iz 1989. g. o mogućnosti, ali „isključenju trećega“ kao izlazište iz hladnoratovske binarne logike i polazište za nesvrstanost među velikim silama, u europskoj interpretaciji djeluje, paradoksalno, i prevratnički i samodovoljno: Treća strana se aktivno isključuje iz miješanja u bilateralni sukob drugih dviju strana, kako bismo pomislili da je odgovorna nesvrstanost moguća, a ustvari se ne miješa jer je pasivno svrstana. Ograničeno međusobno nepovjerenje između Kine i Europske unije postojalo je već duže vremena u pitanjima bilateralnih gospodarskih i trgovačkih odnosa, pristupa europskih kompanija kineskom tržištu, „nepoštenih“ državnih poticaja kineskim kompanijama na europskom tržištu, stanja ljudskih, radnih i manjinskih prava u Kini, teritorijalnog spora u Južnokineskom moru, itd.; ali je supostojalo s povjerenjem koje su obje strane imale u, prvenstveno, razgranatu gospodarsku suradnju te u perspektivu suradnje oko globalnih pitanja poput klimatskih promjena, borbe protiv pandemije, promoviranja odgovornog globalnog su-upravljanja. Sukladno dokumentu Europske komisije iz 2019. g., odnos s Kinom definirala je podvojenost na (gospodarsko) partnerstvo i (sustavno) izazivanje pri čemu su oba momenta nepomućeno nastavila biti uključena u bilateralnim odnosima, ne isključujući jedan drugoga. U vezi ovih ‘tekućih’ pitanja, dvije strane su u 2021. g. imale na stolu zapravo iznenađujuće pozitivnu bilancu trgovačke i gospodarske suradnje. Prema kineskim izvorima, bilateralna trgovina narasla na više od 800 milijardi američkih dolara, dok su direktna ulaganja na obje strane premašila 270 milijardi dolara. Bilateralna trgovina se značajno diversificirala posebice u sektoru visoke tehnologije od zrakoplovne do biomedicinske industrije. Postoji napredak u pogledu komuniciranja glavnih izazova u gospodarskoj suradnji, uspješnom obnavljanju opskrbnih tokova roba nakon prekida u pandemijskom razdoblju, širi dijalog između kineskih i europskih kompanija i lokalnih vlasti. S aspekta ograničenog nepovjerenja, postoje neki novi momenti u europskom normativnom pristupu „unutarkineskim pitanjima” od Xinjianga, preko Hong Konga do Tajvana, kao i neke zamjerke oko kineske međunarodne uloge i diskriminirajućeg odnosa prema nekim od članica Europske unije. Sve u svemu, to su kontroverzna pitanja koja su Komisija i Parlament već imala prilike podijeliti s javnošću, a dugo očekivani susret s najvišim kineskim čelnicima je bio prilika da se na iste „nedvosmisleno ukaže“ kao i da se čuje mišljenje kineske strane.

Ipak, iz europskih izjava nakon netom završenih sastanaka, sve ove ‘tekuće’ stvari su bile sporedne spram pitanja kineskog stava prema ukrajinskoj krizi i jasnog opredjeljenja oko suradnje s Rusijom. Ovogodišnji 22. susret najviših čelnika Europske unije i Kine čini se da je reflektirao uobičajenu podvojenost suradnje i izazivanja, ali je pokazao uznemirujuće odsustvo međusobno pretpostavljenog povjerenja u bitnim pitanjima. Nakon odvojenih sastanaka koje su predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održali odvojeno s kineskim premijerom Li Keqiangom i kineskim predsjednikom Xi Jinpingom moglo se čuti nepovjerenje kao osnovni ton s europske strane. Prema Michelovom tweetu, glavni prioritet je da se Europska unija i Kina „usredotoče na ono što se može učiniti da se rat (u Ukrajini) što prije okonča,” napominjući da „Kina ne može zatvoriti oči pred ruskim kršenjem međunarodnog prava.” Von der Leyen je kazala da su obje strane imale „otvorenu i iskrenu razmjenu“ o ukrajinskoj krizi.

S druge pak strane, iz izjave kineskog Ministarstva vanjskih poslova nakon netom završenih sastanaka dominirala je ocjena o općoj suradnji i koordinaciji, pitanje Ukrajine je relativno ostavljeno po strani. Izjava ističe: „da gospodarska i trgovinska suradnja Kine i Europe održava dobar zamah na temelju komplementarnosti i obostrane koristi te može djelovati kao protuteža i pomoći u stabilizaciji svijeta.“ Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je kao sažetak sastanaka naveo da stabilnost kinesko-europske suradnje treba biti prevaga općoj nestabilnosti u međunarodnim odnosima. Krakov?

Raskorak u naglasku i zaključku nije neuobičajen za sastanke na visokom nivou između Brisela i Pekinga. Ograničeno nepovjerenje oko nekih pitanja poput primjerice tzv. strateškog utjecanja Pekinga na neke članice ili zemlje kandidate Europske unije formiralo je zavjereničko razmatranje i segmentirano utjecalo da Krakov iz kineskih izjava bude uvjetno prihvaćen kao i Lavov europske sumnje. Postojala su i prije kontroverzna pitanja, ali je bilo pretpostavljeno temeljno povjerenje da su kontroverzna pitanja sa sastanaka ozbiljno reflektirana unatoč skriptiranoj retorici službene izjave s jedne strane, te da se principijelno povjerenje u suradnju ne dovodi u pitanje unatoč kritičkim i sumnjičavim opaskama s druge strane.

Prema izjavama šefice Europske komisije sada su temeljno „povjerenje, pouzdanost i odluke o dugoročnim ulaganjima“ u europsko-kineske odnose kao i „reputacija“ Kine pod znakom upitnika. Na ovo pomjeranje nepovjerenja je zasigurno utjecao posjet ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Pekingu krajem ožujka. Na sastanku s Lavrovom, kineski ministar vanjskih poslova je ponovio „ne dopuštanje miješanja i izbjegavanje kolateralizacije treće strane u bilateralnim odnosima“ kao osnovni princip rukovođenja u odnosima s Rusijom. Međutim, izjava glasnogovornika kineskog Ministarstva o „kinesko-ruskima odnosima koji su izdržali test promjenjive međunarodne situacije“, te o odlučnosti razvijanja bilateralnih odnosa „koji nemaju gornju granicu“, se trenutačno u gotovo predratnoj Europi, u najmanju ruku mogu razumjeti dvojako. Sve manje je mišljenja koji doslovnost kinesko-ruskih odnosa uzimaju zdravo za gotovo, dok je sve više strateških interpretacija koje upozoravaju da je Peking prihvatio igru obostranog nepovjerenja u kojoj otvoreno aludira o savezništvu s Rusijom kada ustvari zaista kreće u savezništvo s Rusijom.

Kineska „vizija“ odnosa s Europskom unijom je možda ostala neizmijenjena od početka godine, ali se europska percepcija vlastite i globalne sigurnosti tektonski izmijenila u posljednjih mjesec dana. Mnoge europske zemlje ruski napad na Ukrajinu doživljavaju kao prekretnicu u međunarodnim odnosima i krajem iluzija o jednostranom (ne)povjerenju u sigurnosnoj suradnji. Nije više dovoljna pretpostavka da bi druga strana mogla krenuti „put Lavova“, potrebno se suprotstaviti eventualnoj širokogrudnosti vlastite percepcije oko nepovjerenja druge strane. Nema više samo nerazumijevanja za kinesko odbijanje sankcija Rusiji, već odbijanje razumijevanja istoga.

U tom smislu, Kina je u europskoj javnosti od aktera djelomičnog nepovjerenja u zadnjih mjesec dana „uznapredovala“ u aktera temeljnog nepovjerenja. Dovoljno je primijetiti razmah geopolitičkih fantazija o zavjereničkoj simbiozi Rusije i Kine koji bi se javio u europskim medijima svakog puta kada bi Kina propustila „poslati jasnu poruku“ u vezi sukoba u Ukrajini. Bilo da se radi o učitavanju klasičnih geopolitičkih narativa, ili gospodarskom pragmatizmu kao percipiranoj vodilji Kine u međunarodnim odnosima, u svakom slučaju kineska vanjska politika je izgubila doslovnost vlastitog stava o nesvrstavanju u ratu u Ukrajini i tenzijama između zapada i Rusije.

U kontekstu temeljnog obostranog nepovjerenja, dvojbe poput: pokreće li ideološka konvergencija dinamiku odnosa Moskve i Pekinga ili se samo radi, kako se tvrdi, o interesnoj suradnji; ili vjeruje li Kina u sigurnosno partnerstvo sa „samostalnijom i multipolarnijom“ Europom ili samo pokušava razvrgnuti transatlantske veze - postaju zapravo „zastarjele“ ili predmetom izlišnih akademskih rasprava. Ta razmatranja ne čine veliku razliku, ne veću od toga da se u odgovoru iz vica na mjestu Krakova nađe Lavov.

Povjerenje u međusobnu logiku nepovjerenja još uvijek (samo) podrazumijeva odbijanje razumljivosti druge strane koju treba držati pod kontrolom kako ne bi prerasla u odbacivanje svake razumljivosti druge strane. Da bi uvjerila Europu kako „treća strana“ zaista postoji te opravdala svoj princip odgovorne nesvrstanosti među velikim silama, Kina mora dokazivati ne samo kako nije potajno ili pasivno svrstana, već da odgovorno nesvrstavanje „trećeg“ nije nijemi odjek u bipolarnom svijetu, već jedino moguće polazište za konstruktivni doprinos stvaranju multipolarnosti.

Link